Home

Ančica Malović – jedina karlovačka staklarica

Jedina koja radi pozlatu i vraća sjaj starim okvirima

9.2.2018.

Letvice za okvire, veliki radni stol na kojem su kutije s pozlatom i alat, staklene ploče i ogledala složene na drugom zidu, slike koje čekaju uokvirivanje, miris laka i kemikalija, pucketanje vatre u peći i - Ančica. To je ono što će vas dočekati u obrtničkoj radionici u staroj kući na uglu Ulice Banija i Masarykove, u koju navraćaju mnogi kojima trebaju ili staklarske usluge ili uokvirivanje slika.

Vlasnica obrta koji se bavi izradom unikatnih okvira, restauracijom, pozlatom i uokvirivanjem slika kao i ostakljivanjem Ančica Malović, inače iz Belavića, na Baniji ima obrt već 13 godina.  Je li staklarica ili staklarka, mozgamo nas dvije prije početka razgovora, a ona kaže da je jedna od mušterija zove Ančica-staklarčica. A kako je to postala?

- Spletom životnih okolnosti, tako desi ti se, odgovara pa pojašnjava -  desilo mi se tako da sam radila u firmi koja je proizvodila letvice za okvire i onda došlo do toga da radiš za minimalac od jutra do mraka i onda odeš i odlučiš postati obrtnik. Iz svačeg izvučeš nešto dobro.

Tvrtka u kojoj je ranije radila bavila i pozlatom okvira, pa je tako naučila taj dio posla i tehnologiju.   Nije, međutim, radila sa staklom to je kasnije, kako kaže, „prisilno“ naučila. Onda je tu došao i onaj drugi, manje umjetnički, više praktični staklarski dio posla …

- Puno sam toga zapravo naučila usput, kako odrezat staklo, kako ostakliti vrata, popraviti okvire i nisam niti jednom porezala ruke, ali je staklo palo na mene jednom kod jedne gospođe, ispričala je Ančica.

Budući da nema puno žena među staklarima, a ona je u Karlovcu jedina u početku nije bilo lako. Digla je kredit i otvorila obrt na Baniji, nije poznavala puno ljudi, a rijetko tko bi ulazio u radnju pa je bilo i bojazni je li odluka o otvaranju obrta bila dobra. Mušterije su ipak s vremenom došle, iako je u početku bilo iznenađenih.   

- Jedan dobar period su ljudi su znali ući u radnju i reći: „A gdje vam je majstor?“ Ali, primijetila sam da ljudi vole kad je žena staklar, pogotovo bakice…

Mušterije je navikla da kada donesu slike na uokvirivanje dobiju nešto što ima njezin specifični „potpis“. Letvice za okvire dodatno ukrašava, a uz pomoć specijalne mase na bazi drva izrađuje reljefne ornamente, kao što su ruže i slično. Jedina je od karlovačkih staklara koja radi pozlatu i restaurira barokne okvire. Osim poznavanja rada s drvom i staklom, mora imati i umjetničkog dara, ali i znanje o kemiji, kako ne bi „izletjela kroz vrata“, dodaje uz smijeh.  Rezultat svega na kraju je zadovoljstvo mušterije.

- Dobar je to osjećaj  i predstavlja mi zadovoljstvo kad onime što napravim nekoga usrećim. Puno puta dorađujem okvire po strankinoj želji, šljokicama, cvjetićima ili nečim sličnim i kad poslije kažu da su sretni to mi je stvarno zadovoljstvo.

Posao joj se ipak ne sastoji samo od ovog kreativnog dijela, tu je i onaj praktičniji dio posla.

- Ima tu rezanja stakla, ostakljivanja vrata, prozora, a kad netko naručite da  izrežete sto stakala onda ne smijete misliti jedan, dva, tri, nego koliko je to kuna, kako je rekao jedan moj kolega u šali. Tako bude lakše. No, nije ovo monoton posao, napravim jedan goblen, jednu sličicu jedna vratašca, a vremena nikad dosta. Posao, kavu kod Grbe, družba, može li se posao odvojiti od družbe?

Kako je već niz godina na Baniji Ančica je zavoljela i Baniju i Banijance. Među kolegama je bilo malo skepse kako će raditi ovaj posao jer je fizički naporno nositi staklene ploče, ali Ančica se sa svima dobro slaže i pomažu jedni drugima. Nema kod nje da mušterije samo uđu i izađu, uvijek se zadrže na čašici razgovora.

- Ovdje je ponekad i ispovjedaonica ili kako se znam našaliti psihijatrija. Ljudi dođu sjednu i popričaju, a onda se dogodi da odrežem krivu mjeru, ali sve to dio ovog posla, ispričala je optimistična Ančica, dodavši da je najljepši dio svega da je upoznala mnoge divne ljude, koje drugačije ne bi imala priliku upoznati.  

- Iako je u početku je bilo „veselo“ eto sve je to dobro ispalo i na kraju poznaješ cijeli grad. Znaš, ne bih sad to mijenjala nizašto, sav taj život i sve te ljude ne bih mijenjala. Bez obzira na sve oko nas baš volim ovaj posao.