Home

Bojan Kiski: Moj atelje je moj raj iz kojega ne izlazim

Mladom karlovačkom akademskom slikaru Bojanu Kiskiju umjetnost je strast

13.11.2017.

Od malih nogu sam obožavao crtati. Kada bi me majka zamolila da napišem nešto lijepo, ja bih nacrtao, priča nam mladi karlovački akademski slikar Bojan Kiski. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu i stekao zvanje magistra grafike i profesora likovne kulture. Česti je sudionik likovnih kolonija i radionica za djecu i odrasle. Član je Hrvatskog društva likovnih umjetnika, Udruge likovnih autora Karlovca i Udruge za poticanje i razvoj kreativnih i socijalnih potencijala djece, mladih i odraslih Carpe diem.

U šestom razredu osnovne škole krenuo je na tečaj crtanja i slikanja, najprije u ULAK-u, a zatim u Gradskom muzeju. Tada sam shvatio da je to nešto što volim i što bi želio nastaviti raditi i evo me danas. Umjetnost mi je strast. Više se volim izraziti crtežom nego tekstom, kaže Bojan te dodaje da je grafiku zavolio kada je krenuo na Akademiju, jer voli jasno naglašavati sjene, volumene.

U mojim radovima u većini slučajeva je opuštajuće i pozitivno ozračje, svijet bez briga i lijepi krajolici, a čak u nekim radovima u krajolik volim uklopiti industrijski element koji ne dolazi previše do izražaja. Tematika u mojim radovima je bliska ili čak daleka budućnost. Svijet koji je puno drugačiji. Trebamo gledati u budućnost, a ne prošlost. Što se više vraćamo u prošlost, ona nas sve više koči. Svojim radovima želim potaknuti na razmišljanje o budućnosti. Prošlost treba ostaviti iza sebe, jer ona postoji negdje zabilježena u povijesnim knjigama.

Kombinacija boja koje najviše voli koristiti su ljubičasta i tirkizno zelena i obavezno moraju biti dio njegovih radova. Upravo ta kombinacija prevladava u njegovom najdražem radu „Drvo snova”.

Taj rad je bio prekretnica u načinu moga izražavanja. Do tada sam radio dosta industrijski i radovi su mi većinom bili prazni gradovi i ulice, ali nakon što sam naslikao to stablo počeo sam ga koristiti u skoro svim radovima kao jedan od elemenata. Ponekad je stablo glavni element u radu, a ponekad je sporedni, kazao je Bojan.

 Sudjelovao je u oslikavanju „Putnika“ u okviru izložbe „Tajna cvijeta“, u oslikavanju pothodnika kod željezničkog kolodvora, Aleje hrvatskih branitelja. Do sada je imao devet samostalnih i više od četrdeset skupnih izložbi. Bojan stoga veliki dio dana i noći provodi u svom ateljeu.

Moj atelje je moj raj iz kojeg ne izlazim. Najviše volim dan provesti u ateljeu. Satima radim dok ne počnem brljati. Tada je najpametnije stati. Kod mene umjetnost nema radnog vremena.  

Roditelji su mu najveća podrška, tako da ga majka svako toliko zamoli da nešto naslika, a ujedno su mu oslonac da nastavlja s radom. Govoreći o planovima rekao je da želi da njegova zadnja izložba „Lutam, a još sam tu” putuje i u druge gradove. Bilo bi šteta da je i drugi ne vide.