Home

Gradišćanski Hrvati iz mađarskog mjesta Koljnofa boravili u Draganiću

Franjo Pajsrić: "Gradišćanskih Hrvata sve je manje"

13.9.2018.

U sklopu treće etape projekta "Hrvatski jantar" Gradišćanski Hrvati iz mađarskog mjesta Koljnofa boravili su danas u Draganiću. U organizaciji njihovog boravka sudjelovali su Općina Draganić, Osnovna škola Draganići, KUD "Sveti Juraj" Draganić, Udruga Zraka, Udruga Eko etno Banovac, Udruga Tradicija, Etno zbirka Barice Turčić i Zbirka Ferde Zdjelara Mrzljaki. Prva postaja Gradišćanskih Hrvata, predvođenih voditeljem Etno memorijalnog centra u Koljnofu Franjom Pajrićem, bilo je staro seosko imanje Udruge Eko etno Banovac u Lazini. Goste je dočekao načelnik Općine Draganić Stjepan Bencetić. Projekt "Hrvatski jantar" predstavio je inicijator Franjo Pajrić.

-Mi smo sada na putu, to je treća etapa "Hrvatskog jantara". To je jedan projekt u kojem promoviramo Jantarsku cestu i to upravo onu dionicu, gdje žive Hrvati. To je otprilike visina Brna, to je najsjeverniji dio i skroz dolje do Jadranskog mora. Dvije dionice odradili smo u ožujku i svibnju, a tada smo bili u okolici Budimpešte, u Bratislavi ili Požunu, samo mi i Mađari zovemo Bratislavu Požunom, i bili smo u zapadnoj Ugarskoj, danas je to Gradišće. Sada smo u Draganiću, zatim idemo u Zadar i završavamo u Oštarijama. U listopadu ćemo doći u zaleđe Splita, kazao je Pajrić.

Ovaj projekt dio je je velikog projekta "Gradišćanski Hrvati 500 ljet", kojim se obilježava 500 godina Gradišćanskih Hrvata i križnog puta. Hrvati su 1533. godine iz središnje Bosne došli u zapadnu Ugarsku. Završno obilježavanje bit će 2033. godine.

-Gradišćanski Hrvati žive u tri zemlje Austriji, Mađarskoj i Slovačkoj, ali mi brojimo u Gradišćanske Hrvate i one malobrojne, koji žive u Moravskoj u Češkoj. Oni nisu nikad bili na području zapadne Ugarske, ali su otišli iz naših krajeva isto vrijeme, a isti je kulturni krug i isti je jezik. Problem je sljedeći, kada su nas 1921. razdijelili na više država i na taj način završili cijepanje Karpatsko-jadranskog prostora na desetak manjih država, ovaj naš dio ostao je u Mađarskoj. Bilo je naših dvadeset sela, sada ih je četrnaest. Asimilacija je vrlo jaka. U Mađarskoj ima Gradišćanskih Hrvata oko 3.500 tisuće i jedno 800 Mađara, koji razumiju ventski jezik. Mi smo poveznica između starog jezika, danas to predstavlja pod navodnicima mađarski jezik i našeg starog hrvatskog jezika, koji su jedan drugome komplementarni jezici, rekao je Franjo Pajrić.

Franjo Pajrić istaknuo je da je Gradišćanskih Hrvata sve manje, a stari hrvatski jezik više se ne uči.

-Prema nekim podacima u tri zemlje živi trideset tisuća Gradišćanskih Hrvata, ali ja u te podatke ne vjerujem. Ima nas sve manje, pitanje je tko su to Gradišćanski Hrvati, koga bi pribrajali, one koji još znaju stari hrvatski jezik, ali ga ne predaju potomcima. On je danas Gradišćanski Hrvat, a kad on umre, gotova je priča. Svjesnih Gradišćanskih Hrvata je sve manje, zato jer u današnje vrijeme dobiti i novca, taj jezik nama ne nosi ništa, čak nosi pod navodnicima i štetu. Zašto uopće učiti naš stari hrvatski jezik, kada se uči, onda se uči ovaj novi iskrivljeni hrvatski jezik, koji više ne pokazuje na stare korijene tako kako bi trebalo i kod nas će početi razvodnjavanje, istaknuo je Pajrić.  

Nakon boravka u prostoru Udruge Eko etno Banovac, Gradišćanski Hrvati posjetili su sve etno lokacije u Draganiću.